Ekonomsko nasilje

Drugi susret pet partnerskih organizacija

Sastanak u Sarajevu 

U sklopu projekta u kojem se istražuju pojavnost i oblici ekonomskog nasilja nad ženama u intimnim vezama (EUROPEAID/131114/C/ACT/MULTI), održan je drugi sastanak pet partnerskih organizacija. U Sarajevu je organizacija Prava za sve!  koordinirala dvodnevni rad – prvi se dan razgovaralo o provedbi projekta, a drugi je dan bio posvećen dogovaranju oko modusa umrežavanja i temama kojima bi se u budućnosti novosonovana mreža trebala baviti.

U svih pet zemalja (Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska i Srbija) započelo se provoditi kvalitativno istraživanje – održana je svugdje barem jedna fokus grupa sa ženama žrtvama nasilja, a u nekima se razgovaralo i s grupom žena koje smatraju kako nasilje nikada nisu doživjele. Problemi s kojima se žene suočavaju uglavnom su vrlo slični – žene vrlo malo znaju i razmišljaju o svojim pravima. U ime ljubavi čini se neumjesnim govoriti o imovini pa je uočeno kako među ženama koje su prijavile fizičko nasilje jako često nalazimo i vrlo jasne vidove ekonomskog nasilja – partneri žive, recimo, u kući ili stanu njegovih roditelja koji nikada nisu ni pomišljali prepisati dio nekretnine na sina i njegovu obitelj. Neke su žene dizale kredite, zaduživale se, dobivale novac od svojih roditelja i ulagale u prostor u kojem je obitelj živjela, da bi, u trenutku kad više nisu željele živjeti u nasilju, utvrdile kako nemaju nikakva prava na dio imovine jer ona zapravo čitavo vrijeme glasi isključivo na roditelje a ne na partnera. U više slučajeva zaposlene su žene u potpunosti prepuštale raspolaganje novcem partnerima pa uglavnom nisu dobivale ništa sredstava za vlastite potrebe. Jedna je žena rekla kako se morala domišljati kako da dođe do novca za kupovinu higijenskih uložaka. Opće siromaštvo čini ekonomski položaj žrtava još daleko težim.

Kako je projektom predviđeno kvantitativno istraživanje na reprezentativnom uzorku samo u Hrvatskoj (zbog ograničenih sredstava), partnerice su u Srbiji kontaktirale UNDP i dobile vrlo obećavajući odgovor. UNDP je čak zainteresiran financirati istraživanje u drugim zemljama u kojima ima lokalne urede, a žele i sudjelovati u izradi upitnika.

Uspiju li dogovori, mogli bismo uistinu imati relevantne i usporedive podatke za barem četiri države. Problem je jedino što UNDP nema ured u Bugarskoj pa naše partnerice iz Bugarske fondacije za rodna istraživanja moraju potražiti nekog drugog donatora.